Flagstaff, Arizona
09/22/2009 at 22:00 od (35.140278, -111.672218)
Nešto iza podne, 21.9.2009., nastavili smo vlakom iz Venture prema Los Angeles-u. Tu smo završili naš tour de zapadna obala SAD-a sve via vlakom i s tim ispunili jedan od milijun naših putujućih snova. U Los Angeles-u smo imali priliku promatrat ubrzanost života na glavnoj željezničkoj i autobusnoj stanici, Union Station, nekih predugih uru vremena.
Kad smo se ponovo ukrcali na vlak u kasnije poslijepodne ostalo je još dovoljno sunca da se pozdravimo sa Los Angeles-om i obalom Kalifornije, te krenemo u mrak u pravcu istoka prema Arizoni i našoj destinaciji, Flagstaff. Mene je vlak brzo uspavao, a Brian je ostao budan još neko vrijeme pisajući i čakulajući sa ostalim putnicima.
Probudili smo se u 5 ujutro i nekako se izteturali iz vlaka na stanicu u Flagstaff-u.
Dočekalo nas je nešto hladnije vrijeme nego smo očekivali, pa smo nabrzinu ušli u čekaonicu se ugrijat (Flagstaff je u Arizonskoj pustinji i tu temperature fluktuiraju puno više od dana do noći). Uskoro smo se našli sa Brianovom rodicom nakon početnog mimoilaženja u i oko čekaonice, što je izazvalo ranojutarnji smijeh.
Nakon početnih pozdrava i smijeha, Jennifer nas je odvela do njene kuće. Inače, ona je jedna od onih osoba za koje si stvarno sretan što si ih upoznao. Cijeli život je posvetila ljudima koji su imali manje sreće u životu. Izučila je za medicinsku sestru i radila za male pare u maloljetnom zatvoru, sa ljudima na samrti, beskućnicima... Općenito je srce od žene, a nama je otvorila kuću kao da je naša. Kad smo došli sa stanice, čekao nas je već pripremljeni doručak. Brian i ja smo pojeli gotovo sve kolače koje je stavila pred nas, ali vrlo pristojno, ala čaćukan u pokojne tete Lele.
Oporavak od cijelonočnog putovanja i obilnog doručka je značio odlazak u krevet i nekolikosatno spavanje. Kad smo se probudili, nakratko smo vidili i Jenniferinog muža, Mike-a, koji je potom pošao na dvodnevni lov sa prijateljem u područje Grand Canyona. Jennifer je svratila sa posla da nam pripremi ručak. Ne da smo uživali u gostoprimstvu, nego... Dala nam je i auto da obiđemo Flagstaff i posjetimo Lowell Observatorij to popodne.
Kad je pošla, bili smo zbunjeni što nam nije dala ključ od kuće, nego samo od auta. Kasnije smo doznali da je Flagstaff takav grad da se vrata uopće ne zaključavaju (130 000 stanovnika). Ipak, sa pravim materijalnim bogatstvom unutar kuće, bilo nam se teško priviknit na tu ideju...
Moram priznat da sam se u Flagstaff zaljubila na drugi pogled. Onaj prvi, jutarnji, nije vidio ništa osim mraka. Ovaj drugi je osto zapanjen neočekivanom prirodnom ljepotom. Ostatak obitelji sa sjevera mi je pričao o neprivlačnoj pustinji Arizone, iako su se svi složili da je Flagstaff jedino mjesto za nekakav život. Moguće da je moje oduševljenje došlo zbog niskih očekivanja, ali s tim ne želim oduzet ni slovo od zasluženih komplinemata. Jest, ovo je pustinjski grad, ali na visini nešto višoj od 2000 metara temperature su sasvim ugodne, dapače. Grad je okružen šumama Ponderosa borova i planinama (najviša u Arizoni je odma sjeverno od grada, 3850m). Zrak je svjež, čist, a naveče se nebo pretvori u pravi raj zvijezda. Odavno nisam uživala promatrat planete i tako očitu mlječnu stazu.
Na vrhu jedne planine poviše grada, Percival Lowell, poznati astronom iz 19 i 20og stoljeća, je osnovao observatorij, koji smo Brian i ja željeli posjetit. Lowell je prvi čovjek koji je primjetio kanale na Marsu i predvidio postojanje Pluta koji je poslije njega i otkriven upravo na ovom observatoriju.
Ugodno je bilo šetat se između teleskopa, u borovoj šumi, na suncu, bez skoro ijedne duše oko nas, izuzev obilnih plavih ptica i vjeverica...
Poslije ovog izleta pošli smo u downtown Flagstaff da prolutamo starim ulicama. Grad je izgrađen oko željezničke stanice i orijentiran je planinskom životu. Teško je ispričat dušu nekog grada, zato neću ni pokušavat, samo ću reć da nam je itekako godila.
Nakon šetnje smo obišli ostatak grada u potrazi za GPS-om (uređaj koji smo Gabe i ja imali kad sam bila doma; koji ti uz pomoć satelita daje tvoj točan položaj i visinu kao i udaljenost i smjer od željene destinacije i još mnogo toga), ali zbog sezone lova, zakasnili smo u kupnji, što i nije neki problem...
Kako je večer padala, Jennifer nas je pozvala u preporučeni Meksički restoran gdje smo se najeli quesadillas od škampa, jam. Nakon večere smo nastavili čakulat sa Jennifer o raznoraznim dogodovštinama na putu doma i u neka doba se uputili za krevete.
Sljedeća dva dana u Flagstaff-u zaslužuju zasebne tekstove...