Meteor Crater, Heber, Petrified Forest, Winslow
09/25/2009 at 20:00 od (35.140278, -111.672218)
Nakon dugog dana i duge noći digli smo se jednako rano kao i dan prije. Jennifer nam je pripremila doručak i dva cjepiva za gripu. Najbezbolnije cijepljenje ikad!
Pojeli smo doručak i nastavili čakulat sa Jennifer. Mislim da smo dotakli sve moguće teme, ali smo svejedno htjeli nastavit u nedogled... Jennifer je na kraju vjerojatno zakasnila na posao, a Brian i ja smo kasnili na susrest sa njenim ocem u Winslow-u.
...
(Njen otac je od Brianova đeda, kojeg ste upoznali, brat, ime mu je Hank. Hank živi u Winslow, nekih uru ipo istočno od Flagstaff-a. Plan je bio da se nađemo na benzinskoj u Winslow-u, odakle će Hank vozit za Heber (još uru vremena jugoistočno od Winslow-a) i predat svoje auto sinu Zane-u (Jenniferin brat) kojem se auto pokvarilo. Nakon toga smo Brian i ja trebali prevest dunda Hank-a nazad doma u Winslow... uz put smo planirali i vizitali razne zanimljivosti...)
...
Nabrzinu smo se oprostili od Jennifer i krenili istočno prema Winslow-u. Gdje god smo se dosad uputili iz Flagstaff-a čekao nas je drugačiji krajolik, kanjoni, čudna brda, oblici, neobične boje...
Prije nego smo stigli do Winslow-a htjeli smo stat vidit poznati Meteor Crater. Ispast će da volimo rupe u zemlji, ali eto, ove u Arizoni su posebne... Kad smo došli u blizinu meteorskog kratera, odma smo prepoznali njegov obris.
Meteor veličine nekoliko desetaka metara pao je ovdje prije nekoliko milijuna godina i stvorio ovu 2000m opsežnu rupu.
Bezuspješno smo pokušali zamislit silinu udarca koja bi uopće pomakla tone i tone ovog čvrstog kamena. Ne sjećam se točnog broja atomskih bombi potrebnih za jednak učinak...
Fragment meteora:
Još pod dojmom požurili smo se naći sa dundom Hank-om. Stigli smo knap i svi skupa krenili za Heber. Brian i ja smo planirali posjetit Heber i da nije bilo problema sa Zane-ovim autom, a ovako je za nas ispalo još bolje jer smo imali Hank-a kao velikog ljubitelja geologije i arheologije da nam pokaže "okolo". Inače, u Heber-u je živjela Brianova prabaka koja je umrla lani u 100toj godini života. U njenoj "kabini" danas živi Zane sa obitelji.
Na putu do kabine, naišli smo na prvu komercijalnu farmu vjetrenjača u Arizoni. Iz auta, meni su vjetrenjače izgledale nekih 20-30m visoke, ali je Brian tvrdio da moraju bit više jer su nove i da niko više ne gradi niže od 80m jer da su takve puno isplativije. Njegova se konstatacija ispostavila točnom (mora i on nekad bit u pravu); bile su 80m visoke, plus svaka ruka dodatnih 60m.
Do Zane-a smo došli oko podne. Kabina koju je nasljedio od njegove babe (Brianove prababe) je smještena na vrlo zgodnom mjestu; nalazi se na maloj planini, među borovima, na svježem zraku. Sama kabina je građena na starinski način i ne možeš se ne osjećat udobno u njoj i oko nje...
Ispostavilo se da vrijeme u ovim krajevima ide poprilično sporo i da se u biti nismo trebali žurit. Uru prije ili poslije, svejedno. Nakon upoznavanja i uobičajenih čakula, svi smo skupa pošli na ručak.
Nakon ručka, Hank je ostavio auto Zane-u, te prešo u naše auto. Na putu nazad u Winslow napravili smo "malu" zaobilaznicu i krenili prema Petrified Forest Nacionalnom Parku.
"Petrified forest" su ogromna stabla koja su se očuvala kroz milijune godina zbog manjka kisika u davnim močvarama koja su prekrivala ovo područje. U procesu nestajanja močvara, kad je kisik počeo prodirat i trunit drvo, razne tekućine bi ušle u drvo i zamjenile ga sa mineralima. Na kraju bi cijelo stablo bilo zamjenjeno sa mineralima i kao takvo očuvano do danas.
Prije ulaska u park, stali smo u butigu gdje smo mogli svjedočit raznim očuvanim stablima, mineralima, paleontološkim, geološkim i arheološkim nalazima, neka od kojih su se prodavala za desetke tisuća dolara.
Nakon nedovoljnih uru vremena provedenih u ovoj butizi, uputili smo se prema Petrified Forest Nacionalnom Parku. Zaustavili smo se na mjesto gdje je bilo najviše stabala i uživali u šetnji između njih.
Djelići minerala što su kroz milenije otpadali sa očuvanih stabala prekrivali su pustinju ispod naših nogu. Iako je teško odoljet, ako tko uzme mineral za uspomenu navodno mu slijedi ukletstvo. U obližnjem centru imaju i cijelu knjigu ispunjenu pismima od ljudi koji su poslali nazad minerale koje su uzeli jer ili nisu znali za ukletstvo ili su se osjećali krivim ili im je sve u životu propalo odkad su uzeli mineral i nadaju se ako ga vrate da će se njihovi životi vratit u normalu... u jednom pismu djete od pet godina se ispričava što mu je otac uzeo mineral... neke od priča su nas dobro nasmijale...
Unutar centra nacionalnog parka izloženi su bili i pronađeni skeletoni dinosaura i ostalih davnih živina što su tuda migoljile.
Nakon očuvane šume, nastavili smo zaobilaznicom do Painted Desert, "Obojane Pustinje". A put do nje je bio poprilično neobičan:
I Obojana Pustinja:
Pred kraj ovakvog dana teško je ne osjećat zahvalnost za mogućnost posjeta ovakvim čudnim ljepotama. I teško je ne osjećat zahvalnost prema spletu okolnosti koje su me kroz život dovele do ovog mjesta, zainteresirale za geologiju i prema profesorima za nevjerojatno obrazovanje koje je u ova dva dana prštilo na sve strane. Ako postoji maturalno putovanje kao kruna neke diplome, onda je to ovo putovanje. A gdje je tek kraj sreći kad sve ovo dijelim sa najdražom osobom na svijetu...
Nakon što je mrak pao, došli smo do Winslow-a i kuće dunda Hank-a. Pokazao nam je njegovu osobnu kolekciju dinosaurskih kostiju i zuba, Indijanskih vrhova srijela i raznih minerala. Nismo imali priliku vidit najbolje primjerke koje je donirao muzeju. Mnogo je primjeraka dao i obitelji, a nama je ponudio što god želimo. Morali smo odbit, jer su nam torbe već bile prepune i preteške.
Malo kasnije Hank i njegova žena, Arlene, su nas odveli u downtown Winslow. Brian i ja smo se slikali na raskršću dviju ulica opjevanom u jednoj od pjesmi slavnih Eagles-a.
Slijedila je večera u Casa Blanca meksičkom restoranu. Nakon večere dundo Hank nam je pokazao stare slike i pisma iz obitelji, što nam je bilo jako zanimljivo ali nas je umor svladao i vrlo brzo smo se uputili prema Jenniferinoj kući. Došli smo doma kasno, ali su nas čakule sa Jennifer ponovo ostavile budnim do ranih jutarnjih sati.